min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

NAJNOVIJE

  • Vijesti
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Šarane tikvice, Gradište i UNESCO lista svjetske kulturne baštine

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Nedjelja, 04 Ožujak 2012 11:22

Ovih dana pokrenuta je grupa na facebook-u sa inicijativom upravo ove teme pod nazivom "Želimo uvrštavanje šarane tikvice na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine!" Pročitajte i vi, te pridružite se zaljubljenicima u tradiciju i komentirajte ovu temu. Mladi šarač Vinko Babić kaže: „Potaknuti nedavnim uvrštavanjem sedam kulturnih dobara Lijepe Naše na UNESCO-vu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, dobili smo ideju da bi stoljetna tradicija našega sela Gradišta trebala to isto zaslužiti! Dakle, riječ je o šaranju tikvica!“.

Nalazimo se tu između dva brdašca, u pitomoj i ravnoj Slavoniji kad prođeš od Cerne Kalvariju na putu od Vinkovaca prema Županji idući preko sela. Posebni smo po mnogočemu, ljudi vrijedni i ljubazni, pomalo samozatajni, a dio bogate baštine sačuvao se i danas, nažalost samo kao dio folklora. Šaranje tikvica je nekad bilo znatno raširenije po području istočne Slavonije, a sada je u izvornom obliku opstalo jedino u našem selu Gradištu kod Županje. Ovim tradicijskim zanatom trenutno se bavi samo nekoliko obitelji na području sela Gradišta. Od vjekova su se u Gradištu šarale tikvice i to je dalo pečat i prepoznatljivost selu koje i danas njeguje tu tradiciju. Zašto se šaraju nema odgovora, fenomen je to narodnog stvaralaštva u ovome dijelu istočne Hrvatske, a u stručniju analizu ne treba niti ulaziti, jer to je dio našeg okruženja, simbolika sela za kojeg će Gradišci reći da je upravo tu šaranje tikvica i začeto. Da je to doista staro umijeće svjedoči i sljedeći podatak: U posjedu etnografskog muzeja u Zagrebu sačuvana je tikvica inv. br. 13114 (prema podatcima izložbenog izdanja " šarane tikvice" EMZ 21. srpnja do 3. rujna 1990.), šarana 1838. po Juri Filipoviću, kasnije ju je 1888. darovao svom tastu Dugalić Marijanu, ovaj ju je pak 1938. poklonio Antunu Mikincu. O svemu tome postoji zapis na tikvici. Najstarija tikvica iz Gradišta prema istome izvoru datira iz 1805. godine ( EMZ inv. br. 8200.).

 15Ilija Drtetvic

Šarača ima u okolici Gradišta i u samom mjestu. Najčuveniji i najplodonosniji šarač tikvica, pučki pisac i pripovjedač zacijelo je bio i čika Ilija Dretvić - Filakov, redovni gost folklornih zabava kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, a dakako da se tradicija šaranja tikvica njeguje i danas kod mnogih obitelji ( Marice Stojanović, Franje i Đule Dretvić, Kate Žigmundovac, Franje Jovanovac-Veljinog, Ivana Jovanovaca - Jerkovog, Ivana Ivanšića-Martinovog itd.).

Šaranje tikvica je postupak ukrašavanja plodova biljaka vrste Langenaria vulgaris. Sade (siju) se u proljeće, sredinom proljeća, kao i sve drugo sjemenje osjetljivo na mraz i hladnoću, a dozrijevaju početkom jeseni.  Poput loze pušta takozvane brkove, a to je trenutak kada se mora lozi omogućiti da se penje te se u tu svrhu koristi granje ili lomača, nešto slično kao i kod uzgoja vinove loze. Uzgoj na zemlji (tlu) nije valjan jer se dobivaju plodovi nepravilnog oblika, dok u visećem položaju tikve ostaju pravilne. Već u mjesecu rujnu počinju sazrijevati te se zajedno sa peteljkom beru.
Nakon branja valja tupim nožem sastrugati vanjsku pokožicu, ovojnicu i deset do petnaest tikava svezati špagom u vijenac, te se plodovi vješaju na prozračno mjesto zaštićeno od oborina. Poslije nekoliko mjeseci, kada se tikvice osuše, one se skidaju i čiste se, tada ukrašavanje može početi, zapravo kada prestanu poljski poslovi, a to je većinom zimi onda se šaraju. Sam proces šaranja i nije tako jednostavan. Najprije bi se olovkom na tikvici nacrtala željena ornamentika, zapravo se običnom olovkom i šestarom ucrtavaju razni geometrijski oblici - koncentrične kružnice i različiti mnogokuti, a potom bi se posebnim nožićem prema crtežu urezivale plitke brazde. Nožić je bio ravan ili zakrivljen ovisno o tome koji se motiv i koji dio tikvice obrađivao. Potom se polja koja su se željela istaknuti, koja trebaju biti tamnija bi se premazivala pomoću pera ili nekog sličnog predmeta dušičnom kiselinom takozvanim šatvoserom "shatwasserom" , te se onda stavlja nad plamen svijeće ili petrolejske lampe da bi potamnio i poprimio lijepu smeđe-crvenu boju, drugim riječima zagrijavanjem tih ploha pri lampi dobivala se crvenkasta boja dok su ne premazane plohe zadržavale boju tikve. Tikva se zatim premazivala zapravo "crnila", prženim orasima ili zobenom slamom da bi linije urezane na tikvici dobile crnu boju. Naime, masnoća oraha se uvlači u brazde načinjene nožićem, dok ravnim plohama na tikvi daje poseban sjaj. Kasnije se tako našarane tikvice još trljaju komadom slanine da bi dobile svoj još ljepši prepoznatljivi sjaj.

Ukoliko se iz tikve željelo odstraniti sjeme i usplođe tada se užarenom željeznom šipkom na vrhu bušila, a sjeme se vadilo posebnom kukicom. Ovako našarana tikva se koristila i za držanje rakije s tim da je iznutra bila voštena da ne bi zbog poroznosti propuštala tekućinu. Motivi i ornamentika na tikvicama su šaroliki, od onih najčešće geometrijskih do biljnih motiva iz svakidašnjeg života. Samo tijelo tikvice u Gradištu se najčešće ukrašava hrastovim granama sa žirom ili motivima ljiljana te prizorima iz svakodnevnice. Pa tako imamo različitih motivi - hrastovo lišće, žirovi, šumske i domaće životinje, cvijetovi, ljudi u raznim životnim prilikama te različiti simboli (grbovi)… Nerijetko se ukrašavaju sa nacionalnim simbolima te likovima od aktualnih lidera, kao nekada na primjer Stjepana Radića i slično. Da li je bio u Gradištu ne znamo, ali spominje Petar Katančić u svome djelu "Fructus auctumnales" 1791. god. i ovo: "Ja bi mu poklonio šarenu novu tikvicu odma, od nje ne imam skupljeg dobra, viruj!"

Osim dekorativne, imale su i uporabnu ulogu, kao i što smo spomenuli prije. Kako su tikve vrlo šarolike u obliku svojih plodova, tako su našle primjenu osim za šaranje i ukrašavanje, i u raznim životnim potrebama. Prema obliku i namjeni razlikujemo tukvanje, teglice i tikvice. Tako su one tankog "vrata" zovu se " tukvanji", zadebljanog "vrata" su tikve ili tikvice, a jako izduženog vrata su teglice. Sva tri oblika su se šarala, a služile su kao razne posude za tekućine, a npr. teglice su se koristile za vađenje rakije iz bureta. Od većeg tukvanja pravili su se takozvani hrgovi koji su služili za uzimanje i pijenje vode, od malih tikvica pravile su se solenice za sol. Velike tikve sa duplim vratom koristile su onima koji nisu znali plivati, a manje su upotrebljavali za ribolov (služile su kao plovci na ribarskoj mreži). U novije vrijeme tikvice su izgubile svoju uporabnu vrijednost te sve više postaju samo suvenir našeg dijela Slavonije, te se isključivo koriste kao suveniri pri različitim kulturnim manifestacijama


Tražilica

NAJGLEDANIJE vijesti

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!