min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

NAJNOVIJE

  • Tradicija
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Od lukšije i volovske žuči do „gospockog safuna“

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Četvrtak, 05 Srpanj 2012 01:21

„Teško zlatu na musavu vratu“ – izreka je koja govori da se u Slavoniji mnogo držalo do osobne higijene i bila je sramota biti prljav (musav ili „kačav“), tako da ni dukati nisu mogli zavarati izbirljivije momke. Nije bez razloga ni ona pjesma: „Alaj mi se omilila Mara - na potoku dok je noge prala“, ili: „Sjedi cura kraj potoka – mjeri vodu je l' duboka, duboka je jedan hvat....“ (zanemarimo „brezobrazne“ verzije u nastavku).

Kao pučkoškolci učili smo napamet otprilike ovo: „Baš je lijepo kad se netko kupa / što se ne bi kupali, voda nije skupa“. U školi smo, pak, imali „higijeničare“ koji su pregledavali đacima nokte i ušesa, a tko je bio vojnik mora se sjećati higijenskih pravila „pod mus“, uključujući praške protiv ušiju (grinja).
Kako su kupovni sapuni u prošlosti na selu bili rijetki i nije ih si svatko mogao priuštiti, Slavonci su ga sami proizvodili luženjem (pepeo i životinjska mast), a njime se pralo i rublje i ljudi.  Zar samo s njim? Ne!

Bilo je mnogo toga čime su snalažljive šokice prale sebe i svoje rublje, a nalazilo se u prirodi. Neka sredstva su danas gotovo nepoznata.

Tako se iza latinskog naziva „Saponaria officinalis“ krije Slavoncima odavno poznata biljka sapunjača, visoka zeljasta trajnica s jakim korijenom i lijepim blijedo-ljubičastim mirisavim cvjetovima koja se u vodi pjeni odakle joj i naziv. Česta je na pjeskovitom tlu uz nasipe i obale, a koristila se u narodnoj i službenoj medicini protiv kožnih bolesti kašlja i reume. Siju je i danas za tvorničko omekšavanje tkanina. Naše su ih bake nerijetko čuvale u vrtovima da bi njenim korijenom prale finije rublje (čipku i svilu), a koristio se i kao prirodni šampon za kosu. Zaprljane ruke bilo je dovoljno u vodi natrljati cvjetovima. Ove biljke se osobno ne sjećam, nego jedne drugačije sa sitnim crvenim cvjetićima koja je rasla uz zidove i pjenila se kada bi ju protrljali u vodi.

Postoje danas posebni deterdženti za pranje finog crnog rublja, a malo tko će se sjetiti da se takva tkanina na selu nekada  prala – volovskom žuči. Time bi sačuvala boju i mekoću.

Muškarci su se uglavnom više prljali, ali i oni su znali za neka prirodna priručna sredstva. Npr. odavno se zna da se ruke zaprljane strojnim uljem ponajbolje i danas peru smrvljenom zelenom rajčicom ako je pri ruci. Domaći sapun – koga su često zvali vešnim – bio je često jedino sredstvo da se skine „krtnica“ s kože.
Pranje „bijeloga veša“ bilo je noćna mora za domaćice do pojave strojnih perilica (pamtimo famozne „rifljače“ od valovita lima), osobito ako nisu imale „parjenicu“ gdje je pranje s „lukšijom“ davalo tkanini čistoću i bjelinu.

Siromašnije žene su u gradu zarađivale novac perući rublje damama, a u selu je bilo sramota ako cura ne zna ili neće prati rublje svim ukućanima. „Ustaj snajo, ustaj mili rode / da peremo košulje donesi mi vode...“

Uz potoke se pralo rublje pomoću drvene „pralje“ i „praćaka“. Pralja je bila daska s nogarima na jednom kraju uronjena u potok, a praćak je ličio na reket za stolni tenis (kvadratičnog oblika, nešto veći i deblji), a njime bi se udaralo po rublju na pralji. Imao sam prigodu kao dijete vidjeti da se praćak na selu često koristio i za udaranje po suhim mahunama graha radi odvajanja zrna, a mogao je isprašiti i tur neposlušnog djeteta. Lanena tkanina podnosila je udaranje praćakom, dok su se druge vrste tkanina uglavnom prale u drvenu koritu.

Dok su stari Slavonci prezirali kupovne „safune“ jer nisu mogli prati snažno kao domaći, žene su – što je prirodno – bile sklonije nježnijim i mirišljivijim sredstvima, pa su „gospocki safuni“ sve više ulazili u upotrebu. Pokušajte i danas u običnoj trgovini naći neki jak sapun koji ne miriše. Svi su „damski“. 

Gledajući reklame bezbroj vrsta sredstava za osobnu higijenu, čut ćemo frazu „priroda daje“, iako tu samo kemija čisti i kemija miriše. Priroda je, čini se, davala čistoću samo našim precima, samo što je mnogo toga palo u zaborav.

Željko Lukić

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!