min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

NAJNOVIJE

  • Tradicija
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Veze Bačkih Šokaca s Šokcima Srema, Bosanske Posavine i Srednje Bosne prvi dio

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Ponedjeljak, 06 Veljača 2012 08:59

Faljen bog, Dame i Gospodo, Ciniti domaćini, Poštovani oče Gvardijane, dragi prijatelji

     Mislim da se ne moram posebno pridstavljat ovome cinitom skupu, jer zaista nas se ovdi puna zna i pozna, al ukratko s par rečenica. Ja sam Ivan il Iva Ćosić-Bukvin iz sela Vrbanje u Vuk. Srem. Žup. Šokac, Sremac i već se dugi niz godina bavim istraživanjem povisti i etnologije, te iza mene do sad stoji 18 tiskani knjiga i tri u rukopisu, te oko 250 manji li veći razni radova.  Inače sam aktivan još i na polju etnologije i folklora, u mom okruženju.

     Čini mi  čast što mogu ovdi među Vama u ovome izuzetnom povisno-crkvenom prostoru reć nikolko rečenica o gore navedenoj temi, koja se sama nametnila prigledavanjem mi dostupne literature i povijesno-kulturoloških izvora o Šokcima, u kojima sam na moje iznenađenje naišo na zamemariv broj radova posvetiti društvenim odnošajima unutar zajednice Hrvata Šokaca. Mogu da kažem da je ovaj rad nasto pabirčenjem po desetcima knjiga i radova posvećenih šokcima a ujedno na prostoru Bačke i Bunjevcima. Nit u jednoj knjigi, niti u jednome radu nije ova tema zastupljena s više od nikoliko rečenica, koje sam vadio i uklapo u zamišljene mi dilove ovdi napisanoga. Ovo naprid kazano i ne začuđuje jer je uopće o Šokcima u Bačkoj malo pisano. Jedan od ti  radova je i onaj za kojega gos. Sekulića  navodi « O šokcima u Bačkoj nema opširnih rasprava, ali je godine 1971. objavljen članak u kojemu pisac prati njihovo kretanje općenito, pa i u Bačkoj.» Koji članak ? (nisam našo).

 Neću se upušćat naročito u već znane i puno put iznosite činjenice o Šokcima ko su oni, nacionalno, vjerski i jezično i kome ko taki pripadaju.. O tom dilu  napisa Matija Evetović u svojoj knjigi «Kulturna povijest Bunjevačkih i Šokačkih Hrvata» ovako « Bunjevci i Šokci došli su u ove krajeve iz hrvatskih zemalja. Došli su pod vodstvom franjevaca kao katolici i kao Hrvati. Što bi onda mogli bit nego Hrvati. Ovo je svakome jasno i potpuno dokazano. Ipak ima nekih patentiranih istoričara i političara koji tvrde protivno.» Mogu kazat da je ova zadnja rečenica i danas još aktualna. Autor ovdi navodi osim narodnosnog i vjersku pripadnost. O vjerskoj pripadnosti stanovnika Bačke u vrime turaka piše dr. Sekulić u svome radu «Bačka i Srijem u izvješćima Matije Benilića i Bartola Kašića», te autor citira dio izvješća fra. Mateja Benilića rođenjem Bosanca, Beogradskog biskupa i upravitelja još nekih biskupija o svom kanonskom pohodu Bačkoj 1653. godine, di na kraju stoji «Bačka je ravna poput mora, obiluje prirodnim bogatstvima, ali je slabo naseljena, žitelji su Slaveni, većinom kršćani katolici». Iz ovoga je vidljivo da je i u vrime vladavine turaka na ovom prostoru živio katolički puk i to isti onaj Hrvatski Šokački, koji je od turskog zauzeća Bosne iz iste iseljavo već skoro dva stolića od Benilićevog pohoda Bačkoj, tako da je on tom prilikom pohodio svoje sunarodnjake. O naseljenosti Bačke «Bosancima» i «Dalmatincima» te radu bosanski franjevaca među njima u župama «Bačka» i «Bunievzi» za vrime Turaka, tj. obrađuju se   oni naseljeni katolici prije Turskog osvajanja još u vrime kralja Matije Korvina, o kojima piše i otac Beato Bukinac u svome dilu «O ulozi franjevaca u seobama Hrvatskog naroda u XVI i XVII stoljeću», u kojemu autor govor i o velikoj seobi Hrvata Šokaca iz Bosne krajem XVII stoljeća tj. iz okolice Tuzle i Gradovrha, vama dobro poznatoj iz predaje, povisnih izvora i nedavni novi spoznaja, te ne bi o tome obrazlago. Zadržo bi se s nikoliko rečenica na ranije spomenite dvi katoličke župe u Bačkoj. Čitajući pažljivo navedeno dilo oca Beata Bukinca a posebice citate razni dokumenata ne mož se otet dojmu da je župa «Bunievzi» označavala Hrvate Bunjevce tj. Dalmatince na sjeveru, dok je župa «Bačka» s osam pripadajući sela i virovatnim centrom župe u Baču označavala župu Hrvata Šokaca tj. Bosanaca uz Dunav. Moram reć da je ovo moje zaključivanje, a ne nika dokumentirana povisna spoznaja. Znači, Hrvati Šokci iz Bosne biže tj. iseljavaju iz iste u Bačku Srem i Slavoniju odma po dolasku Turaka u bosansko kraljevstvo sredinom 15 stolića, te se isto nastavIja i idući stolića.

Poštovani, zasigurno ste uočili da je ovaj rad pisan ikavicom uz skoro sva poštivanja tog našeg tj. mog šokačkog govornog okružja koje se sve više gubi, al sam to napravio namjerno da upozorim na to da je i ikavski govor taj koji nas čini onim šta jesmo i povezuje u isti šokački Hrvatski narod. O jeziku Šokaca a samim tim i oni u Bačkoj pisano je dosta i u raznim prigodama i to od strane vrsni poznavalaca tog izražaja s prostora Bačke il Slavonije i Srema kao što je gospodin Sekulić sa svojim dilom «Književnost Bačkih Hrvata» di obrađuje i dvojicu šokaca i njiove pisme. Govoreći nešto o našem zajedničkom ikavskog izražaju poslužit ću se ovdi s nikoliko rečenica iz rada naslovom «Uloga novoštokavske ikavice u oblikovanju i očuvanju nacionalnog identiteta Bunjevačkih Hrvata u Bačkoj» dr. Marka Samardžije, di autor kao dobar poznavalac jezikoslovlja u Hrvata piše izmed ostalog « Izbor novo štokavske ikavice kod pripadnika autora budimskog kruga nije, dakle, bio odraz jezičnog stanja kod bačkih Bunjevaca i Šokaca, nego su taj pisani idiom tadanji bački franjevci prihvatili jer je korespondirao s njihovim govorom, dakle kao nešto što im je bilo poznato i njihovo.» U jednom dilu teksta autor govori i o velikom prostoru na kojemu se  novoštokavska ikavica govorila. Iz ovoga se vidi da su se franjevački književnici redo države Bosne Srebrene kako autor navodi, u vremenu post-turske obnove služili svojim domaćim jezikom te su brojnim nabožnim i ostalim dilima radili na očuvanju ikavskog govora kako u Bačkoj tako i oni u Slavoniji i Sremu di je u upotrebi bio isti taki govor koji se zadržo uglavnim do današnji dana. Al je isti u velikoj opasnosti da nestane u novim globalizacijskim procesima. Sanja Vulić o ikavici il tzv. «Slavonskom dijalektu» piše « …da se taj dijalek nipošto ne odnosi samo na teritori Slavonije nego obuhvaća srodne hrvatske arhaične štokavske govore na prostoru Panonije ……………….(Posavina, Podravina, Baranja, Srijem, Bačka te govor rekaških Hrvata u Banatu u Rumunjskoj…….)». Potvrđujući donikle konstataciju gđe. Vulić, povisnik Stjepan Pavičić, u svome dilu «O govoru u Slavoniji do turskih ratova i velikuh seoba u 16. i 17. stoljeću» piše «Današnji su ikavci u Slavoniji, koliko nijesu doselili pod kraj 17. st. i kasnije, potomci onih starosjedilaca, koji su preživjeli nevolje osvajanja i gospodarstva Turaka, ili, ili drugim rječima ikavski se govorilo u Slavoniji i u srednjem vijeku prije turske provale.» Ako znamo za doseljavanja istog puka i u Bačku prije Turaka, a budimo smjeli i recimo i ono pučanstvo koje je tu bilo iskonsko, ikavicu je govorilo.

Još jedan bitan osnov koji spaja sve Hrvate Šokce i daje im zajedničku etno sliku uz ovo do sada rečeno je i narodna nošnja na već označenim prostorima njiovog obitavanja. Tražeći podatke i radove o narodnom ruvu Šokaca te  o posebnostima   tog odila koje odlikuje šokački etnikum, mogu reć da takvi radova skoro da i nema a sljedom toga i opisa ruva Bački Šokaca.

Jedan od ritki radova na tu temu je rad Josipa Forijana «Tradicijsko odijevanje Hrvata Šokaca u Srijemu i Bačkoj» di na samom početku rada stoji « Unatoč brojnim lokalnim posebnostima tradicijska odjeća hrvatskog šokačkog stanovništva u Srijemu i Bačkoj međusobno je slična i ima brojne zajedničke karakeristike.» Što se tiče nošnje Šokaca u Bačkoj, Forijan razlikuje tri tipa nošnje koje označava kao; prvi tip u selima oko Sombora (Bački Breg, Monoštor i Santovo u Mađarskoj) zatim tip oko Sonte i Aljmaša u Hrvatskoj, te tip šokačke nošnje  u Baču, Bođanima, Plavni i Vajskoj. Kada opisuje nošnju sela Gibarca i okolna Sremski sela autor za oplećke kod isti kaže; da se slični mogu nać i kod Šokica u Baču, Bođanima, Vajskoj i Plavnoj. Pišući o svilovezu u selima oko Vinkovaca i ukrašavanju istog šljokicma Forijan navodi da se taj način ukrašavanja vjerojatno proširio ovamo iz Bačke. Opisujući Šokačke nošnje u navedenim selima oko Sombora autor navodi da «..u starinskom odjevnom inventaru nalazimo mnogo više sličnosti s odjećom ostalih Hrvata šokaca.» Potom o narodnoj nošnji u Baču, Plavni, Bođanima i Vajskoj stoji zapisano » Ona je također u starijem sloju vrlo slična nošnjama u zapadnom Srijemu……………….» Obrađujuć samo narodne nošnje Šokaca u zapadnom Sremu Forijan već na početku samog rada piše »Krojenjem, materijalom tehnikama ukrašavanja, inventarom , stilom odijevanja i nazivljem ovo se ruho uklapa u opću sliku tradicijske odjeće Hrvata Šokaca u Panoniji. Nalikuje nošnjama susjedne Slavonije, pojedini elementi upućuju na intenzivne veze Hrvata Šokaca u Bačkoj a neki su izrazito srijemski.» Od starije građe gdje se može naći poneki opis nošnje Bački Šokaca i Šokaca s ostali prostora zanimljiv je list «Obitelj» u kojemu su između dva rata a naročiti kasni dvadeseti i rani trideseti godina objavljivane fotografije osoba il društava u nošnjama u svezi otvorenog natječaja. Tako je  objavljivano na desetke slika Šokica i Šokaca iz Bačke, potom Srema, Slavonije i Bosanske Posavine, koje nam sada kako piše Forijan «.. u svome starijem sloju..» ukazuju na velike sličnosti u odivanju Šokaca s panonski prostora. Neke sam pojedinim osobama ovdi prisutnim i dostavio. Kad divanimo o nošnji Šokaca i Šokica u Bačkoj veoma se dobar primjer opisa ti nošnji nalazi u knjigi» Kulturna povijest Vajske» od autora A. T. Augustinov, iz godine 1969.

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!