min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

NAJNOVIJE

  • Tradicija
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Šokački divan

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Ponedjeljak, 05 Ožujak 2012 14:54


O jeziku


Najvažniji element zajedništva jednog naroda je jezik. On narode povezuje u srodne etničko-jezične skupine. Najveći broj stanovnika planete služi se indoeuropskim jezicima. Jezik bez sumlje tvori i drži opstojnost naroda. U njemu je snaga i prepoznatljivost kulture, u njemu je očitovanje svega prošlog i buduće nastalog.


Materinski je jezik prvotni jezik svakog pojedinca, jezik koji svaki pojedinac usvoji u najranijoj dječjoj dobi, prvi jezik na kojemu čovjek progovori. Jezično znanje dvaju pojedinaca, ma koliko njihova izvan jezična zbilja bila bliska ili slična, nikada nije identično, jer se govornici razlikuju u individualnoj sposobnosti jezične primjene.


Šokački govor


Govor u Slavoniji općenito kod ,,starosjedilaca'' tj. Šokaca je štokavskog narječja – dijalekt ikavski kasnije ijekavski. Grčka riječ dialektos obično se prevodi kao narječje ili kao govor, pa bismo mogli reći da je dijalekt dio veće jezične cjeline, najčešće zemljopisno ograničen dio općeg hrvatskog jezika. Znameniti hrvatski dijalektolog Stjepan Ivšić u svojoj raspravi podijelio je posavske govore u skupine, a u prvu skupinu ubraja i ova mjesta : Babina Greda, Gundinci, Sikirevci, Velika Kopanica, Kruševica, Beravci, Divoševci ...Zanimljive su između tih sela male razlike, prije sveg to se također odražava u narodnoj nošnji, frizuri djevojaka, drugo je dosta slično u tradicijskoj kulturi kao i običaji, za razliku od područja npr. zapadno od Vinkovaca više govore zapadnu ekavštinu (Ivankovo, Vođinci, Šiškovci i dr.), a Vinkovčani i Slakovčani govore ikavštinu.


Danas se može čuti izvorni šokački govor još samo u starosjedilaca treće životne dobi, što će njihovom smrću zauvijek nestati. Ljudi srednje životne dobi čuvaju staroštokavske osobine, ali ne konzekventno, nego u kombinaciji s novoštokavskim. Mlađi pak naraštaji koriste šokački govor samo u običajnim i folklorno - manifestacijskim situacijama (primjerice čaušev govor u svatovima s frazamaFaljen Isus, kume, stari svate i domaćine ! Evo mlada dariva ...)te u prigodama kada njime žele nešto stilski označiti.


U govorima mjesnih govora slavonskog dijalekta u posavskom kraju tradicijski se leksik odnosi na šokačku tradiciju i sve pojmove uz tu tradiciju povezane, kao što su nošnje, običaji, vjerovanja, različiti predmeti itd. Tom bi dijelu leksika pripadali leksemi: naćve, stative, čekrk, fusekle, zlatara, vršalica, suvara, đeram itd., koji bi se dakako pomno trebali razvrstati u odgovarajuće podsustave.

Jezična struktura

Šokci su mnoge svoje običaje sačuvali sve do sredine 20. stoljeća, pa tako i šokački govor, akcentura pojedinih riječi i brojne izraze. Tako su dugo vremena koristili turske riječi, posebno na području bivše Vojne krajine (Granice) : avlija, taraba, bunar, pendžer, komšija, peškir, đuvegija, ekser, kurjaki druge Šokci čuvaju staroštokavštinu, a njih je svakim danom sve manje. Terenska istraživanja pokazuju kako su rijetki izvorni govornici, čiji bi govor mogao rekonstruirati nekoć živo govorno stanje. Purizam je borba protiv tuđica u jeziku. Takva borba postoji kod svih naroda s razlogom i željom da (materinji) jezik jednog naroda bude : čišći, jasniji, bolji.

Šokački govor, međutim, nije novoštokavski, već staroštokavski. Stoga u njemu ne vrijede pravila novoštokavskog hrvatskog književnog jezika. On se dakle po svojoj melodiji razlikuje od standardnog hrvatskog književnog jezika. Možda je to i najveća razlika među njima.

Budući da rječničke razlike između hrvatskog književnog jezika i šokačkog govora, ako izuzmemo tuđice i glas ''e'' /jat/, nisu velike, zaključak je jednostavan : Da bismo očuvali šokački govor, moramo očuvati staroštokavsku naglasnu melodiju. Nužno je, u svim tekstovima koji su pisani izvornim šokačkim govorom obilježiti staroštokavske naglaske, osobito akut, jer njega i nema u novoštokavskom hrvatskom književnom jeziku. A to onda znači da se gubi izvorna melodičnost i milozvučnost šokačkog govora. Šokac u svom govoru ne rabi nikad slovo ,,h''. To je slovo u Šokadiji nepoznato. Tako vidimo; npr. Mi'olje - Miholje, 'lad - hlad, 'lače - hlače, 'rana - hrana, ... 

Naglasak

Svojedobno je u udžbenicima gramatike hrvatskog jezika pisalo : Svaka riječ svojim zvukom zvoni, rečenica zvuči kao skladna pjesma. Riječ i rečenice imaju, dakle, svoju melodiju. U glazbi se melodija bilježi notama, a u književnim tekstovima naglascima ili akcentima. Hrvatski književni jezik ima četiri naglaska. Postoje i pravila koja olakšavaju ođređivanja naglasaka. To su pravila hrvatskog književnog jezika.


     Prema literaturi, a i prema istraživanjima na terenu, izdvojit ćemo osnovne jezične osobine slavonskog dijalekta. S obzirom na naglasni sustav govore slavonskog dijalekta možemo podijeliti na više skupina prema akcentacijskoj klasifikaciji. Stara hrvatska akcentuacija prema podijeli, jest ona koja ima tri stara naglaska na svim starim mjestima. Tako se u Slavoniji govori južno od Đakova, oko Vrpolja (Strizivojna, Velika Kopanica, Stari Perkovci, Divoševci, beravci, Sikirevci). Mjesta sa starom akcentuacijom u Slavoniji zahvaćaju krajnji istok ikavskojekavski govora. U slavonskoj Podravini stari se hrvatski naglasni sustav može čuti u nekoliko mjesta u okolici Valpova.


Ikavica

Ikavica je jednostavnija i praktičnija nego ijekavica. I obrazovaniji ljudi često su u dilemi kako treba upotrijebiti je, a kada ije. Ja govorim i pišem infinitive glagola šutiti, a nešutjeti, živiti a ne živjeti, želiti, a ne željeti, oboliti , a neoboljeti, itd. Ako u govoru kažem ,,ja šutim'' a ne ,,ja šutjem'', logično mi  je da u svim glagolskim vremenima moramo govoriti i pisati, a ne ije ili je. Povijesno, promatrano, ikavicom se izražavalo i u književnosti. Ako se ne varamo, Krsto Frankopan govorio je i pisao čistom ikavicom.


     Šokci su ikavci donijeli iz svoje stare postojbine Bosne, a dokaz tome je da se ikavski refleks jata prvi put upisan baš u Bosni 1331.godine. Starinačko šokačkopučanstvo ovoga područja govorilo (divanilo) je specifičnim ikavskim govorom stare akcenture, što se i danas može čuti  među starijim osobama. Tako da starinski dijalektalni govor štokavska šokačka ikavica. Ikavski je govor eminentno hrvatski, to je i prezentirano na raznim znanstvenim skupovima o jeziku Šokaca.
       Bački Šokci govore specifičnom ikavicom koja se razlikuje od bunjevačke, jer u riječima samoglasnik, ,,e'' ne zamjenjuje samoglasnikom i tako učestalo kao kod Bunjevaca. Riječi se skraćuju. Obično se samoglasnik na kraju riječi ne izgovara (doći - doć), a često se i završni suglasnik zamjenjuje (ići - it). Šokci govore brzo i ritmično te nadasve melodično. Imaju svoje izraze za pojedine predmete, pojave i stanja koji imaju iskonsku logičnost, nimalo sličnosti s nazivima u današnjem književnom jeziku.

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!