min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Powered by RS Web Solutions

NAJNOVIJE

  • Tradicija
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Narodna nošnja

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Utorak, 14 Veljača 2012 22:47

Šokačka narodna nošnja u slavonskoj Posavini

U starija vremena Šokci, kako muškarci tako i žene, nosili su odjeću od lanenog tkanja koje su sami proizvodili. Iz prošlosti i prepričavanja starijeg svita znamo da su muški nosili samo rubinu i gaće, a ženske išle u krilcima i oplećku. Te košulje i krila nisu bili izrađeni od ovakog tkanja koje danas vidimo na smotrama folklora (fine šlingovane gaće, rubine i krila). Ovako grubo tkanje nosilo se svaki dan te se nazivalo svagdanje ruvo, dok se za nedilju i svetac nosilo svečanije i bolje. Prije Prvog svjetskog rata i u 19.stoljeću pojedine dijelove nošnje i obuće radili su brojni obrtnici : opančari, štrikeri, čurčije i abadžije. U starije vrijeme nije bilo šnajdera, nego su žene same sebi izrađivale.

Promatrajući šokačku narodnu nošnju, osobito na crkvenim godovima (kirbaji),gdje dolazi do punog izražaja sva ljepota naše šokačke narodne nošnje, čovjeka upravo zanese njena šarolikost, slikovitost i izvanredna skladnost boja, što sve odaje profinjeni ukus. Ne znaš, što čini na čovjeka veći utisak : ili sama, efekta puna, nošnja ili upravo graciozno držanje snaša i djevojaka, na kojima to svečano odijelo tako divno pristaje.


MUŠKA NARODNA NOŠNJA

Muška svečanija nošnja je bila slična svagdanjoj radnoj, ali uz dodatke ; gaće (hlače) od tkanog lana, rubinu (košulja), tkanicu i kapu ( šešir). Zatim kamizol (prsluk), a špenzle (štrikano od valjane vune) iz jutra ako je hladnije, na nogama opanci ili obojci. Ovako se oblačilo nediljom ili svetkovinom. Dok se za hladnijih dana oblačilo odgodnje čiste, bile rubine i rajtozne (hlače), te pršnjak (ukrašen ogledalcima od kože bez rukava), zatim špenzle, na nogama čorapci ili fusekle i obojci. Za mušku nošnju karakterističan je pršnjak - kožni prsni ukras koji se nosi zimi, zatim kraći kaput od valjane vune koji ima više naziva; špenzle, jankel, reklja, bundžur, ćurakle,...

Muška šokačka narodna nošnja također je - osobito u momka - često vrlo bogata. Glavu pokriva Šokac obično crnim, zelenim ili smeđim šeširom, kapom, a na kapu obamita vrpcu panjtliku, te se kiti cvićem. Osim kape nosi se i šubara, osobito zimi, i za nju se zatiče cviće.

Rubina (košulja) je dugačka i seže priko pojasa, a prsa su joj ili rasplitana ili sastavljana, mogu biti šlingovana a i zlatom vezena. Oko ovratnika negdje se veže na košulju ,,poša'', a neka vrsti kravate (marame), koju su nekada nosili graničari -husari.Na rubinu navlači se prsluk, koji se zove i kamizol. Kamizol je obično crn, ali ima ih i od plave čoje. Stari graničari nosili su samo plave kamizole. Poleđina je u kamizola često i od svile. 

O pojasu pripasuje se tkanica, ali je u muškaraca uobičajeno da nose kajiš, obično je žute kože. Gaće su bijele, širokih gaćavica, a nogavice su šlingane, rasplitane, a često i zlatom vezene. Donji rub gaćavica obamita čipka ili šlinga, a i rasplit. I muški na noge navlače čarape. One su ili pletene 
sa bobicama, dakle pulovane, a običajne su štrikerske, plavo šarene. U starija vremena, nosili su muškarci crno bijele vunene tkane obojke, domaćeg proizvoda. Kasnije su to nosili samo stariji ljudi.

Obuća su opanci, čizme, a rjeđe cipele. Opanci su kadgod lijepi od crne kože, često i pulovani. Ako su opanci sa uskim kajišima, zovu se ,,putranci'' ili ,,preplitanci''. Čizme se obično nose zimi. Cipele su novija moda.

Sve ovo do sada navedeno je ljetna narodna šokačka nošnja. Zimi se još nosi i pršnjak, kožuv (kožuh), kabanica i opaklija, a mjesto gaća muški nose hlače, čakšire. Bijele hlače od grubog lanenog platna zovu se ,,gege'', a nosili su ih stariji ljudi. U bivšoj Granici hlače su od plave čoje, a zovu ih pantalone.

Kožuh, pršnjak, kožušak, ćurak i opaklija izrađuje kožušar ili ćurčija. Kožušak ili pršnjak nosi i muško i žensko, pa je često, osobito u mlađeg svijeta, urešan pulicama, ogledalcima i granama od raznobojne kože. Stariji ljudi nosili su kožuh i ljeti i zimi. Ljeti ga, - vele - hladi, a zimi grije, i vele : ,,Do svetog Duva (Duhova), ne skidaj kožuva. A kad prođe sveti Duv, navlači kožuv.'' Još se zimi nosi i štrikana rekla, koja se zove i ,,špencle'', ,,jankle'' ili ,,ćurakle''. I kabanica je zimski dio nošnje. Ima sela, gdje kabanicu zovu i ,,japundže'' i gunjac. Dok je nov nosili su ga gazde, a kasnije kočijaši i čobani.Kasnije se u mušku modu pomalo uvlači, na žalost i kaput. Nekada su ,,kaputaši'' bili samo varošani, a ne seljani.

ŽENSKA NARODNA NOŠNJA

U slavonskoj Posavini od Broda do Županje što se tiče nošnje, ona je vrlo raznolika. Šokice su nosile običnim danom razne rupce (marame), delinke farbarice u raznim bojama i sa raznim šarama. Kao svakodnevno ruv'o nošene su suknje i bluze od jeftinijeg platna, a najviše od cica kojeg je bilo i sa dva lica. Za svečanije dane suknje i bluze su šivane od raznih štofova i sitnog someta, a za veće svetkovine od štampane svile. Za svagdanju nošnju ako je bilo hladnije, nošeni su štrikani frosluci, kožuci a za svečanije opremanje pulani kožuvi, zatim brenovane veste koje starije žene i danas nose, a po zimi u crkvu su se nosile plišane jakne crne i braon boje.

Posebno svečana oprava (nošnja) su bile zlatare, svilenke, šlingani i vezeni skuti i odnice.Vezenje  zlatom je bilo posebno umjeće, pa su tako postojale žene koje su se bavile tim poslom. Zlato se vezlo na širokim trakama od pargara koje su onda prišivane na svilenu ili neku drugu tkaninu. 

Kod pranja trebalo je te trake skidati pa nakon pranja ponovno prišivati. Zlatom je bio vezen i oplećak. Oplećak je imao rukavedosta duže od ruku. Rukav se morao podići i vezati pantlikom trobojnicom ispod lakta. Uz ovako vezenu zlataru oko vrata su nošene svilene polutine, a najviše marame križare. One su bile svilene crveno-bijele boje. Za manje svetkovine i svative nošene su polutine od finog tkanja, šlingane, vezene svilicom, a najviše jagodama. Za šlinganu nošnju koristilo se tkanje zvano frčevac. Isto je bilo d finog pamuka, jako tankog i frčavog pa mu odatle i naziv. Odnice su nošene većinom u korizmi i adventu. Bile su vezene pamukom u boji. Uz odnjicu su nošene polutine i pregače tamnije boje. Kod nošenja sukanja od štofa pod suknjom su nošena dvoja-troja krila (podsuknje). Krila su bila dugačka tako da su sezala do pazuha. Kad se svežu uzicom u struku, preostali dio od struka do pazuha se srola oko pojasa i tako se formiraju kukovi, a suknja bude mnogo šira. Gornja krila budu šlingana da se vidi šlinga kad se suknja podigne, tj. potprimi. Kad su se nosile zlatare i svilanke, onda su se oblačili unteroci.Oni su bili od finog pargara, čvrsto uštirkani i kad bi se obukla  dva-tri unteroka, postizala bi se donja širina suknje do dva metra. Uz ovakvu svečanu nošnju nosile su se cipele, a ljeti sandale, lakovane ili pletene, dok su se uz manju svečanu nošnju nosili opanci idali i guličane čorape u raznim bojama.

Antun Matasović, Gundinci-Moje uspomene i sjećanja, Slavonski Brod, 1989.g.

Od Nove Gradiške sve do Babine Grede i Štitara, dakle cijeli novogradiški, brodski i jedan dio županjskog kotara, čini jedno, posavsko, odjevno područje. Glavna karakteristika je, da šamija 
ne pokriva cijelu glavu u snaše, nego samo zadnju polovicu. Ženska navlači na sebe po nekoliko uštirkanih sukanja ispod skuta, da tako izgleda što krupnija i širja. O pojasu skute zavrne nekoliko puta, da tako i u pojasu izgleda što deblja. Tu dakle nije u modi vitka linija.

Donji dio županjskog kotara, cijela tzv. ,,cvelferija'' : Vrbanja, Drenovci, Đurići, Gunja, Posavski Podgajci, Račinovci, Rajevo Selo,... (bivša 12. graničarska kumpanija), po malo je napustila svoju izvornu narodnu nošnju (uticaj je to vremena sa kraja 19.stoljeća kada su bile velike eksplatacije Spačvanskih šuma, varoška moda mješa se sa narodnom). Jedino su još sačuvale karakterističnu šamiju. Glava je sva povezana, a na čelu povezana je mašla u obliku leptira. Istu takvu šamiju nose i Lipovac, Strošinci, Morović - šidskog kotara, i Apševci, Podgrađe, Nijemci i Đeletovci - vinkovačkog kotara.

Štitar i Županja, otkad je u Županji tvornica tanina, napustili su posve narodnu nošnju i cure su se ,,pofrajlile''.

Sav ostali dio vinkovačkog kotara, te Strizivojna i Vrpolje u đakovačkom kotaru i Gradište u županjskom kotaru, čine za sebe jedno odjevno područje. Odlikuje se svojom izvanrednom elegancijom, lijepim ručnim radovima, vrlo ukusnom šamijom, koja pokriva cijelu glavu do pol čela.
Cure kosu umjetnički načišljaju i kite cvijećem. Ženske nastoje da su vitke, u struku što tanje, pa zato navlače skute većinom na golo tijelo.

Nijedan narod svijeta, ne može se podičiti tako lijepom i dekorativnom narodnom nošnjom, kao baš mi Šokci. Gdjegod su Šokci, tu je i narodna nošnja u svim njenim najraznoličnijim varijacijama, al svagda lipa, skladna i slikovita. Zato se baš tu i razvija najljepši naš narodni ručni rad, narodni motivi i ornamenti, koje su vridne ruke Šokica doterale upravo do umjetničkog savršenstva. Šokice su njekada same tkale na stanu ili stativama svoje platno od lana, pamuka, konoplje, a i čiste svile. Otkano platno mjeri se na polutke, savija u trube i pohranjuje u staklene ormare u kućaru (kiljeru). Čim udavača ima više naredanih truba, tim veća dika i ponos, a i bolja prilika za udaju. Šokice tkaju i otarke (peškire). Otarci su bili često utkani crvenom svilicom, a i zlatom i srebrom. Na otarke se utkaju biljni i životinjski stilizirani ornamenti. Nije ni čudo, jer otarak pratio je Šokca od poroda do pokrova. Otarcima se dariva kum i djeverovi te svatovi, a i konjske zaprege. Otarcima se u svatovima kitile tambure, egede i gajde. Otarak se daruje svećenik prigodom sprovoda. Na nadgrobni križ se vezao otarak, a od otarka se sastavlja i pokrov. Šokica su znale da utkaju, ali najviše svoje vezenke, koje izrađuju svilom, svilicom, vunicom, koju su same bojadisale biljnim bojama.

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!