Crtice iz prošlosti

Prije otprilike tri stoljeća ''slijepo crijevo'' svinje ili tzv. kulenica počela se nadijevati brižno  odabranim i začinjenim najboljim djelovima  mesa. Svinja mora biti stara od jedne do dvije  godine i teška 140 - 160 kg, pravilno hranjena.  Za kulin se odabiru prvenstveno leđni dijelovi  mesa, a tek zatim but, plećka ili vrat. Mesu se doda i nešto tvrde leđne slanine. Meso se  mora dobro ohladiti i ocijediti (na 5 stupnja C, 1 - 2  dana), a zatim se melje ili još bolje nasjecka  nožem. Od začina mesu se dodaje sol,  domaća mljevena crvena paprika i bjeli luk.  Kulin se suši u prozračnom tavanu ili pušnici  sa postepenim doziranjem dima. Zatim se  dozrijevanje čeka u podrumu.



Naziv kulen ili kulin ?

Ovu dvojbu smo brzo rješili uz malo truda  istraživanja. Naime istraživanje o nazivu  slavonskog domaćeg kulinarskog specijaliteta objavio je Mate Putrić u članku ,,Večernjeg  lista'' objavljenoga 1975.godine. Tako dolazimo do saznanja da je izvorni oblik ili naziv kod  šokaca ikavaca - KULIN, a kod šokaca  zapadno ekavaca KULJEN. Današnji naziv  KULEN, dobio je naziv oko 1923.godine, 
kada je mesna industrija ,,Gavrilović''  započeo industrijsku proizvodnju, a naziv  su mu preimenovali zaposlenici pravoslavni  Vlasi iz okolice Petrinje.

Naši Šokci majstori su pravi, dobro rade 
kad to mnogi znade. Pravit kulin, lipe kobasice, 
krojit šunke a i krvavice. Bog im dade za taj poso dara,...

Npr. : kulin -arstvo, a ne kulen-arstvo.