min kulture header potpora 2015SPfacetwityouvim

logo-banner

reklama banner_top_header_em.png

 

NAJNOVIJE

  • Tradicija
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10

Što su jeli naši stari

  • OBJAVIO:  Šokački Portal (Kontakt email: redakcija@sokacki-portal.com)
  • DATUM OBJAVE:
  • Utorak, 14 Veljača 2012 21:10

Sitno vezena rima bećarca ''mila majko, ne sijeci nam tanko, već debelo da se najedemo'' moglo bi se priznati za metaforičku bit slavonske kuhinje. Istinskih ozbiljnih istraživanja o njoj nema, a na lucidnom narodnom dvostihu zacijelo bi se našli i danas posve oprečni sudovi o njoj od toga da je, po poimanju modernih nutricionističkih trendova, primjerno nezdrava, kako zbog ubijanja namirnica tehnološkim postupcima i nepotrebno žestokim začinima, tako i zbog izrazitog pretjerivanja u energetskoj vrijednosti obroka nekad nužnoj za težak fizički rad, pa do uzdizanja te iste kuhinje do najukusnije i najbogatije na svijetu.

Čak i više negoli za Reljkovićeva osamnaestog stoljeća, kad je autor Satira iliti divjeg čovika uznosito pjevao o Slavoniji i njezinim okusima 'Bog je tebe lipo namirio i svakim plodom nadilio, da ti rodi vino i pšenica, kome se hrani i junak i ptica. Marvu dao od svake fele : konje, vole, svinje, voće, pčele...'',ona je danas pojam bogate, plodne i izdašne zemlje.

Smireno je i s neskrivenim uživanjem preuzimala iskustva prethodnica na tim zemljopisnim prostorima, primjerice rimske kuhinje, ali i rado svoj nizinski tanjur dijelila sa susjednom mađarskom, vojvođanskom i bosanskom kuhinjom, te s radoznalošću prepuštala utjecajima turske i bečke građanske kuhinje u vrijeme vladavine tih velikih imperija. No, slavonska je kuhinja svoja i u pastirskoj, ribičkoj ili lovačkoj neobveznosti i ''zakonima'', i u plemenitaškoj uznositosti našičkog ili vukovarskog imanja ili đakovačkog biskupskog dvora, i u elegantnoj osječkoj dobrostojećoj građanskoj ili babogredskoj seoskoj kući, pa čak usamljenu stanu. Njezin stol prepun kad se iznese tako velik broj njezinih uobičajenih jela. Slavonija je po blagodatima najbogatije gastronomsko podneblje Hrvatske. Glavni simbol je upravo Slavonski kulin.

sto su jeli stari


Slavonska, šokačka gastronomska ponuda bogata je i raznovrsna. Od niza jela, poznatih slavonskih specijaliteta, posebni su suhomesnati proizvodi tipični baš za ovo područje RH : šunka, kulinova seka i kulin. Vino i rakija šljivovica za Slavonca, Šokca ima gotovo kultno značenje. 

U Slavonskoj Posavini u nekim selima za jelo se još kazalo i jedžek. Meso svinjsko ili govedsko, kuhano, pečeno ili suho u odžaku, zvalo se smok. Mlijeko i mliječni proizvodi (sir, sjerutka, kajmak i putar), nazivali su se bili smok. Grah, kupus, krumpir i kelj skuhan i za jelo priredit zvali su se cušpajz. Što se peče u tepsiji u rerni ili pod pokljukom u više komada, to su kolači, a ako se peče u jednom komadu pita se zove. A što se na ražnju peče, ma bilo i malo, čitavo ili pola, zove se pečenka.

U davnim vremenima u šokačkim mjestima se kuhalo u zemljanim posudama, zatim u tučenim sudovima, na ognjištu, a kasnije na štednjaku-šporetu. Kuhalo se i u jednoj vrsti kotlića koji su zvali ,,bograč''. Jelo se iz jedne drvene posude, a kasnije iz zemljane. Takva posuda se zvala ,,zdila''. Kasnije su jeli iz svog tanjura i svojom žlicom. Voda se pila iz ,,bukare''. Iz nje su svi pili. Na njivu se voda za piće nosila u zemljanom, glaziranom ćupu, opletenim šibljem koji se nazivao koršov.

Priređivanje jela nema posebnog imena. Jelo se kuva, peče, prži, a ge koje se i prisno jede. Njeko se jede navareno ili nezačinito, a njeko začinjito, ili zafligano, ge koje se jede prečinito ili zabilito, a ge koje i zasjemenito. Navarno je jelo, kad se samo skuva pa posolji ; zafligano je, kad se skuva i posolji, pa još ozgor umiša zaflig. Zabilito je ili prečinito, kad se s mlikom i malo žitnim brašnom prečinji, a zasjemenito je, kad se u jelo ulje ili istrese dublekovo (bundevino) sjeme ili zetin od njega.
  Ako je jelo neslano, kažu : ,,Ge ta sol ?'' Kuvačica zaboravila posoljit'', ako je prislano, govoru : ,,Bila si blizu soli.'' Kad je 'ladno kažu : ,,To ni bilo nuz vatru''. To je ko napoj,  ako je privrelo, govoru : ,,Baš je s vatre, al' se puši.''  Ako se jelo pkvari, govoru : prokislo je - ni za jest ! ''

Sprema se za zimu (zimnica) : orasi, lješnjaci, suho voće (šljive, jabuke i kruške), to se zovu - kalotine. Pa onda pekmez, a ge tko i jabučice (paradajz juhu). Zatim kisele se paprike i krastavci, zatim suva riba (šaran i štuka).

Tražilica

NAJGLEDANIJE

IZDVOJENO IZ ARHIVE


ISSN broj elektroničke publikacije: 1848-8072 Izrada i održavanje: ETNO MEDIA 2012-2015 Sva prava pridržana!